O alergijama kućnih ljubimaca se danas već mnogo zna, ali većina istraživanja prvenstveno su vezana za pse koji najčešće oboljevaju od različitih alergija, dok se kod mačaka još mnogo toga ne zna. Vjerojatno zato jer su mačke kud i kamo otpornije i rijeđe oboljevaju od alergija od pasa, no to ni u kojem slučaju ne znači da one nemaju problema sa alergijama, čak naprotiv kad se kod mačaka pojavi alergija to može poprimiti vrlo dramatične simptome. Uzroci alergije su podjednaki kao i kod pasa a to su alergija na buhe, hranu i alergene iz zraka (atopični dermatitis).
Alergije u mačaka bismo po simptomatologiji mogli podijeliti u 4 osnovne skupine :
- milijarni dermatitis
- pojava simetričnih alopecija
- svrab glave i vrata
- eozinofilni granulomatozni kompleks
Od svih navedenih oblika alergija u mačaka vjerojatno najupečatljiviji je eozinofilni granulomatozni kompleks (EGK).
To je ustvari stručni termin za različite promjene na koži ili slunici usne šupljine. Važno je napomenuti da se EGK može pojaviti i u nekim drugim situacijama osim reakcija preosjetljivosti kao što su neke virusne i bakterijske infekcije, kronične traume i neke auto imune bolesti. EGK se najčešće javlja u obliku crvenih ožarica, ravne površine i tvrde konzistenicje oko kojih nema dlake. Ponekad mogu poprimiti i žutu boju, pa izgledaju kao da su prekrivene sa žutim naslagama. Ponekad promjene izgledaju poput oštro ograničenih čireva, a ponekad poput sitnih, tvrdih, gusto poredanih prištića.
Pojedinačne promjene mogu se razviti na bilo kojem dijelu tijela. Najčešće promjene nalazimo na stražnjem dijelu trbuha, predjelu prepona i pazuhu, one su u pravilu bezbolne, a ponekad čak i ne svrbe, ali to ovisi o primarnom uzroku bolesti, kao i o sekundarnim infekcijama.
Eozinofilni granulomatozni kompleks
Dosta često se može pojaviti i sa unutarnje strane gornje usne u obliku žućkastih čireva koji izazivaju pojačano slinjenje, a ponekad ako bolest uzme maha može uzrokovati i odbijanje hrane. Intenzitet promjena može varirati, tako da se simptomi mogu pojačavati, odnosno smanjivati ovisno o godišnjem dobu i izloženosti različitim alergenima i pojavi sekundarnih infekcija. Opravdanu sumnju možemo postaviti već na temelju kliničke slike, zapažanja vlasnika i eliminaciji drugih bolesti koje uzrokuju slične promjene, a sigurna dijagnoza može se postaviti patohistološkom pretragom biopsata kože.
Bez obzira koliko bolest može ružno izgledati, ona je u većini slučajeva izlječiva, ali treba napomenuti da je terapija dugotrajna i uvelike ovisi o vlasnikovom angažmanu, ustrajnosti i disciplini.
