Demodikoza pasa uzrokovana je ektoparazitom, grinjom Demodex canis. Demodex canis je uobičajeni stanovnik psećih dlačnih tobolčića, tj. do 90 % pasa su asimptomatski nositelji.
Demodikoza nije zarazna bolest i ne prelazi na druge pse, niti na druge životinjske vrste, niti na čovjeka. Ovisno o raširenosti promjena, razlikujemo lokaliziranu i generaliziranu demodikozu. Pojava bolesti ovisi o imunološkom statusu životinje, te brojnim drugim čimbenicima kao što su loša kondicija, stres, virusne infekcije, a postoji i nasljedna sklonost.
Demodikoza u mladih pasa najčešće je posljedica nasljedne sklonosti naslijeđene od jednog ili oba roditelja. Štenad se invadira neposredno nakon poroda preko kuje koja je asimptomatski nositelj.
Demodikoza odraslih pasa nije genetski uvjetovana, već je njezino pojavljivanje povezano s metaboličkim poremećajima (hipo- ili hiperadrenokorticizam, hipotireoidizam, šećerna bolest), malignim tumorima, teškim sistemskim bolestima kada dođe do imunosupresije organizma ili je posljedica imunosupresije izazvane određenim lijekovima
Demodikoza u mladih pasa najčešće se javlja u dobi od tri do dvanaest mjeseci starosti. Na početku bolesti dolazi do ispadanja dlake na glavi, u blizini oka i/ili u kutu usana, na prsima i prednjim nogama. Promjene se relativno brzo šire i pojavljuje se sve veći broj bezdlačnih područja na tijelu, te tada govorimo o generaliziranoj demodikozi. Širenje procesa posljedica je sekundarne infekcije kože mikroorganizmima kada može doći i do pojave čvorića ili ulceracija, te duboke piodermije (upale kože). Dlaka izgleda kao da je “izjedena od moljaca”. U pasa se najčešće ne javlja svrbež ili je on blag. Česta komplikacija neadekvatnog liječenja demodikoze u mladih pasa je razvoj demodikoznog pododermatitisa (upalni proces na šapama koji može zahvatiti mekuši, interdigitalno područje, korijen nokta) i/ili demodikozne upale vanjskog zvukovoda.
Demodikoza odraslih pasa javlja se s istim kliničkim simptomima, te može biti, kao i u štenadi, lokalizirana ili puno češće generalizirana i često komplicirana sekundarnim infekcijama mikroorganizama.
Klinička slika nije karakteristična, iako je u mladih pasa karakteristična dob i mjesta na tijelu gdje se promijene primarno pojavljuju. Za dijagnosticiranje je potrebna parazitološka pretraga kože, tj. pretraga dubokih strugotina kože u kojem se uzročnik karakterističnog izgleda najčešće jednostavno pronalazi. Sama pretraga nije bolna za psa.
Liječenje se provodi dermatološkim kupkama, tj. tretiranjem psa antiparazitikom koji djeluje na šugarce. Liječenje je dugotrajno i zahtijeva strpljenje i suradnju vlasnika. U toku terapije potrebno je povremeno kontrolirati uspješnost liječenja. Liječenje se može prekinuti tek kada dlaka u potpunosti proraste sva promijenjena područja, a parazitološka pretraga kože bude negativna dva puta uzastopce s razmakom od 2-3 tjedna.