U današnje vrijeme informiranost vlasnika o različitim generaliziranim kožnim oboljenjima njihovih ljubimaca je dosta porasla, ali primjetio sam da je jedno područje dosta zanemareno i u pravilu mu se pridaje premalo pažnje, a to su šape. Vlasnici, a ponekad i sami veterinari, neke kožne probleme na šapama svojih ljubimaca i pacijenata smatraju pod “normalnim” i ponekad se naprosto pomire sa sudbinom da to tako mora biti i da pas mora sa time živjeti cijeli život, da tome nema lijeka.
Sigurno ste barem jednom u životu vidjeli nekog Engleskog ili Francuskog buldoga koji ima problema sa šapama, bilo da se radi samo o učestalom svrabu i lizanju šapa, ili o pojavi prištića i kvržica između prstiju koji nikako ne prolaze ili prolaze pa se vraćaju. Krenemo li malo dublje i ozbiljnije u tu problematiku vidjet ćemo da je pododermatitis čitavi mali svijet za sebe i da svaka ta promjena na šapi ima svoj uzrok i u većini slučajeva način na koji se može izliječiti ili barem zaliječiti i držati pod kontrolom.
Što je ustvari pododermatitis?
Kao što se već iz naslova može vidjeti, radi se o upali kože nogu koje može biti lokalizirano na cijelu šapu ili samo na pojedini dio, pa smo ih tako i podijelili :
- pododermatitisi sa lokalizacijom na mekušima
- pododermatitisi sa lokalizacijom u interdigitalnom području
- pododermatitis sa lokalizacijom na noktima i korijenu nokta
- pododermatitis koji se manifestira intenzivnim svrbežom šapa
Pododermatitis nije specifično vezan za određenu starosnu skupinu, spol ili pasminu iako se češće javlja kod kratkodlakih pasmina posebice engleskih i francuskih buldoga, bull terijera i njemačkih ovčara.
Pododermatitis je vrlo često bolan i izrazito svrbi. Često se kod životinja sa bijelom bojom krzna mogu primjetiti tamnije obojenje dlake uzrokovano intenzivnim lizanjem. Ponekad su zahvaćeni nokti pa može doći do “odljuštivanja” noktiju. Zbog svega navedenog nije rijetko da je i opće stanje životinje promjenjeno, nerado hoda, potištena je, slabije jede.
Pododermatitis – kožne bolesti šapa
Klinička slika se često manifestira sa povremenim pojavama određenih simptoma koji se s vremenom mogu smiriti, pa se nakon nekog vremena ponovo pojavi ili može biti samo jedan od simptoma nekog generaliziranog kožnog oboljenja. Najčešći simptomi su crvenilo i zadebljanje kože sa gornje i donje strane šape, kao i interdigitalnog prostora. Primarne promjene se često zakompliciraju sa ispadanjem dlake, hiperpigmentacijom zahvaćene kože, gnojnom upalom kože, stvaranjem kvržica i prištića koji često znaju pucati, pa se često može vidjeti kako se iz njih cijedi gnojni sadržaj. Također dolazi do otečenja cijele šape ili samo pojedinog dijela npr. između prstiju.
Pododermatitisi sa lokalizacijom na mekušima
Kod ovog oblika bolesti, kao što je vidljivo iz samog imena bolesti, promjene se javljaju prvenstveno na mekušima. Promjene koje se javljaju su prekomjerno zadebljanje, pucanje mekuši, stvaranje čireva i ljuštenje. Vrlo često su posljedica različitih autoimunih bolesti koje se, osim na šapama, manifestiraju i različitim drugim simptomima po tijelu, nekih metaboličkih poremećaja, kao i posljedica štenećaka, što je u današnje vrijeme doista rijetko. Kod bull-terijera, i to kod mlađih jedinki, može se javiti idiopatska hiperkeratoza mekuši.
Pododermatitis sa lokalizacijom na noktima i korijenu nokta
Ovo je jedan od rijeđih oblika pododermatitisa, ali je vrlo upečatljiv i frustrirajući, kako za vlasnika, tako i za psa. Manifestira se tako da se nokat naprosto odljušti sa korijena i onda nekako “nespretno” strši na prstu, vrijeđa nježni korijen iz kojeg nokat raste i vrlo često uzrokuje bolnost i šepanje. Uzroci ovoga također mogu biti različiti. Ako se radi samo o jednom noktu uzrok može biti mehanički, ako se ta pojava počne javljati na svim noktima i na svim šapama, onda moramo razmotriti druge uzroke, a to mogu biti različite baterijske i gljivične infekcije, kao i različite autoimune bolesti.
Pododermatitis koji se manifestira intenzivnim svrbežom šapa
Ovo je najčešći oblik i sa njime se susrečemo gotovo svakodnevno. Vrlo je čest popratni nalaz svih alergija, bilo da se radi o alergiji na hranu, kontaktnom dermatitisu ili atopičnom dermatitisu. Glavni uzrok intenzivnog svrbeža je kombinacija same alergije i sekundarne infekcije različitim bakterijama i/ili gljivicam. Kod pasmina svijetlije dlake lako se može primjetiti i promjena boje dlake uzrokovana intenzivnim lizanjem. Ovdje je možda potrebno posebno spomenuti infekcije sa Malasseziom koja se vrlo često razmnoži nakon dugotrajne terapije kortikoseroidima kod alergičnih pasa, pa imamo situaciju da pas koji je prvotno liječen od atopičnog dermatitisa ponovno razvije slične simptome, bez obzira na terapiju i prehranu.
Pododermatitisi sa lokalizacijom u interdigitalnom području
Interdigitalni dermatitis je također vrlo česta problem u današnjih pasa, postoji jako mnogo uzročnika i isto toliko različitih oblika same upale i kao što smo već spomenuli na početku neki su vlasnici to prihvatili kao svakodnevnu pojavu, što je naravno u potpunosti krivo. Najčešći oblici su interdigitalna pyoderma, tj. gnojna upala kože koja se manifestira gnojnom upalom dlačnog folikula koju uzrokuje Staphylococcus intermedius. Može doći do urastanja mladih dlaka koje se počnu ponašati kao strano tijelo. Ako upala prijeđe u kronični oblik, prvo se pojave sitni prištići ispunjeni bistrom tekućinom koji s vremenom zadebljaju i postanu gnojni. Ove promjene u pravilu ne svrbe, ali nekad mogu postati bolne, pa životinja počne šepati. Terapije ovog oblika bolesti mogu potrajati i mjesecima, a uspješnost izlječenja je individualna i ovisi o mnogo čimbenika i vrlo često se može dogoditi da se bolest vrati ili ne uspije do kraja izliječiti, pogotovo ako se prekasno počne liječiti. Još jedan od uzročnika su šugarci iz porodice Demodex koji se manifestiraju sličnim simptomima, ali u pravilu jako svrbe. Još neki od uzročnika mogu biti strana tijela, prvenstveno govorimo o klasu, i jedan vrlo čest uzročnik, a to je “zima”.
Njega šapa u zimskom periodu
Njega šapa u zimskom periodu je vrlo važan čimbenik u održavanju zdravlja psa i prevenciji nastajanja nekih od prije navedenih bolesti.
Zima je period u kojem naši ljubimci, za razliku od nas, nemaju izbora ostati u kući na toplome, već bez obzira na hladnoću moraju barem 2-3 puta dnevno izaći na hladnoću, ako ništa drugo obaviti nuždu, a pri tome nemaju tople cipelice koje će im sačuvati šape od hladnoće, leda i soli koje ih vani čekaju.
Za početak, prije izlaska u šetnju, ne bi bilo loše malo potšišati dlaku između prstiju, ako je ona duža, kako se na nju nebi dodatno skupljao snijeg i voda koja se može početi lediti, ako je pas duže u šetnji. Isto tako trebalo bi namazati mekuši vazelinom ili nekim od komercijalnih preparata za njegu šapa koji se danas bez problema mogu nabaviti u svakom pet shopu. Kada ste u šetnji izbjegavajte da vam se pas zatrčava kroz male lokvice vode jer one na dnu mogu biti zaleđene, a led može biti oštar poput žileta. Isto tako pazite da vam pas ne ide na led, jer se i on može poskliznuti i ozlijediti isto kao i čovijek. Kada ste nakon duže šetnje došli kući nemojte pustiti psa da se odmah legne uz radijator ili grijalicu, kako nebi došlo do nastajanja ozeblina na mekušima. Poslije šetnje obavezno dobro isperite šape i područje između prstiju od soli, a zatim posušite kako ne bi došlo do upale kao što je interdigitalni dermatitis.
Ovim smo samo zagrebli površinu problematike mnogih pasa. Nadam se da će vlasnicima sada barem malo biti lakše prepoznati navedene simptome i shodno tome potražiti adekvatnu pomoć.
