Pratite nas i na društvenim mrežama:

  • White Facebook Icon
  • White Instagram Icon

01 3887 542 | 099 3887 542

info@veterinabranimir.hr

                                        Dekanići 15, Zagreb, Croatia

© 2019 by Veterina Branimir

Intolerancija na hranu

S obzirom da su "bolesti ljudi" postale sve češće u životinja, od iznimnog je značaja što ranija dijagnostika i terapija istih. U našoj ambulanti možete obaviti sve potrebne dijagnostičke preglede i testiranja, jer jedino pravovremena i točna dijagnostika može biti garancija da će Vaš ljubimac biti izliječen. U tu svrhu slijedi kratko objašnjenje što je uopće intolerancija na hranu.

 

Intolerancija na hranu ili nealergijska preosjetljivost na hranu je zakašnjela patološka reakcija na hranu, piće i aditive u hrani. Uzrokuje niz simptoma u jednom ili više organa i organskih sustava. Nastaje uslijed nedostatka specifičnih kemijskih tvari ili enzima potrebnih za probavu hrane, ali i zbog patološke reakcije na neke uobičajeno prisutne tvari u hrani.

 

Imunološki sustav crijeva najveći je i najvažniji u cijelom tijelu. Crijeva omogućavaju skoro nevidljivu zapreku za bakterije, viruse i druge patogene organizme, koji uzrokuju bolesti, kao i zapreku protiv stranih proteina koji dolaze iz hrane. Organizam ima iznenađujuće dobru podnošljivost prema hrani, pod uvjetom da se ona probavlja na pravilan način, to jest kroz crijevne resice.

 

U određenim okolnostima, npr. za vrijeme metaboličkog stresa, infekcija, miran suživot kroz crijevnu barijeru biva poremećen i razvija se upalni odgovor, što djeluje na crijevnu permeabilnost, koja se povećava, te je veći transport antigena kroz nju.

 

Upalni proces narušava funkciju glatke muskulature enteričkih živčanih vlakana, a vremenom su zahvaćeni i dublji neuromuskularni slojevi. Dolazi do razvoja "sindroma probušenog crijeva" koje rezultira povećanjem transporta antigena i stimulacije IgG antitijela.

 

Velika količina cirkulirajućih imunokompleksa može povećati koloidno-osmotski tlak krvne plazme što dovodi do zadržavanja veće količine tekućine izvan i unutar stanica.

 

Posljedica je oštećenje različitih stanica i tkiva, ali i stvaranje edema s posljedicom povećanja tjelesne mase (pretilost).

 

Intolerancija na hranu može uključivati farmakološki, metabolički i toksični odgovor na hranu ili komponente hrane:

  • metaboličke reakcije na hranu uzrokovane su urođenom ili stečenom greškom u metabolizmu hranjivih tvari, kao što su diabetes melitus, deficit laktaze, fenilketonurija i favizam.

  • farmakološke reakcije su općenito uzrokovane kemijskim tvarima niske molekulatne težine, bilo da se radi o prirodnim sastojcima hrane (saliciliati, amini...) ili umjetno dodanim tvarima (konzervansi, boje, emulgatori, poboljšivači okusa...). Ove tvari uzrokuju biokemijske nuspojave slične onima koje uzrokuju lijekovi.

  • toksine u hranu oslobađaju bakterije ili su posljedica kontaminacije.

 

Simptomi intolerancije značajno variraju od životinje do životinje, a često nas navedu na krivi trag. Simptomi intolerancije na hranu:

  • koža (osip, svrbež, urtikarija, angioedem, dermatitis, ekcem, psorijaza, akne)

  • respiratorni sustav (otok nosne sluznice, rinitis, sinusitis, nadražaj ždrijela)

  • probavni sustav (grčevi u trbuhu, vrijedovi u usnoj šupljini, mučnina, vjetrovi, proljev, zatvor i sindrom iritabilnog crijeva)

Intolerancija na hranu uzrokuje formiranje antitijela protiv proteina određene vrste hrane, ali ne IgE (koji bi ukazivao na alergijski proces), nego IgA antitijela u prvoj fazi, a nakon višestruke stimulacije formiranje IgG antitijela.

Vrlo je teško otkriti koja hrana uzrokuje pojavu intolerancije jer u njoj sudjeluju "spora" IgG antitijela. Krivac (hrana) i egzekutor (IgG antitijela) ne pojavljuju se u isto vrijeme. Nakon ulaska antigena u lumen crijeva, imuno predočavajuća stanica, točnije dendritička stanica ga prihvaća, obrađuje i ispoljava na svojoj površini u sklopu antigena tkivne histokompatibilnosti, te se pokreće imunološki slijed : od T limfocita do njegove podijele u TH1 i TH 2 pomoćničke limfocite. U tom procesu značajnu ulogu imaju interleukini, u ovom slučaju TGF beta (transforming growth factor) koji predstavlja ključnu molekulu u sintezi imunoglobulina A, ključnog antitijela za održavanje cjelovitosti crijevne barijere, ali i ostalih sluznica ljudskog tijela.

 

Test intolerancije na hranu najčešće je primjenjivan test kojim se određuje IgG antitijela u serumu životinje, te se kao dijagnostičko sredstvo može koristiti kod utvrđivanju imunoloških reakcija tipa II, III. Premda su obje reakcije uvjetovane djelovanjem IgG antitijela, osnovna razlika između ovih imunoloških reakcija je lokalizacija antigena. U reakciji tipa II antigen je dio stanične membrane, a u reakcijama tipa III antigen je otopljen u tjelesnim tekućinama.

 

Tip 3 alergije na hranu (ili – odgođene alergije na hranu, osjetljivost na hranu, nepodnošljivost hrane, itd.) također uključuju imunološki sustav.

One se javljaju kada imunološki sustav stvara preveliku količinu antitijela tipa imunoglobulina G (IgG) na određenu hranu. IgG antitijela, umjesto da se vežu na mastocite, kao IgE antitijela kod alergija tipa 1, vežu se direktno na hranu kada ona uđe u krvotok, tvoreći tzv. cirkulirajuće imune komplekse različitih veličina (alergija na hranu vezana na antitijela u krvotoku). Simptomi alergije kod tipa 3 imunoloških reakcija su odgođeni - javljaju se u rasponu od nekoliko sati do nekoliko dana nakon konzumacije hrane koja izaziva alergiju. Odgođena reakcija na hranu može se javiti u bilo kojem organu ili tkivu u tijelu.

 

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na temelju kožnih i seroloških testova kojima se eliminira ostale uzroke. Nakon eliminacije „pravih“ alergija na hranu te drugih mogućih uzroka pristupamo testu intolerancije na hranu.

Ovim testom se dokazuje patološka prisutnost specifičnih IgG antitijala. Ova "spora" antitijela nastaju nakon što je organizam u nekom sastojku hrane prepoznao "stranca" (antigen) kojeg mora eliminirati iz svog teritorija. Što je "stranaca" više, to je mogućnost eliminacije manja i životinjska antitijela koja su "lisičinama" povezana za antigene, lutaju organizmom, stvarajući probleme gdje god se zadrže u većem broju.

 

Terapija

U prvoj, inicijalnoj fazi liječenja, iz prehrane je potrebno izbaciti sve namirnice za koje se utvrdilo da postoji bilo koji stupanj intolerancije, dok u drugoj fazi (fazi održavanja) trajno izbjegavamo namirnice s visokim stupnjom intolerancije. Kao što simptomi nisu burni i ne dolaze naglo, tako se i njihova eliminacija očekuje tek za 4-6 tjedana. Pojedini jednostavni simptomi vezani za malfunkciju probavnog sustava, bez morfoloških promjena crijevne sluznice, se gube i ranije. Nemojte se iznenaditi ako rezultat promjenjene prehrane rezultira učestalim mokrenjem. Bubrezi napokon oslobođeni nepotrebnih imunokompleksa (antigen hrane – IgG antitijelo) mogu u cijelosti eliminirati višak tekućine iz organizma, što za posljedicu ima smanjenje edema, ali i tjelesne mase. Nema nadutosti i vjetrova nakon svakog obroka.

 

Uzimanje uzoraka

Test se izvodi iz seruma koji ne smije biti lipemičan, ikteričan ni hemolitičan. Takav uzorak se dobije vađenjem krvi u epruvetu s vakumom sa crvenim čepom sa ili bez gela nakon barem 4 sata gladovanja. Odmah po punjenju epruvete potrebno ju je lagano promješati i zatim ostaviti da miruje na sobnoj temperaturi zaštičena od direktnog sunčevog svijetla tijekom 30 minuta. Nakon stvaranja ugruška, uzorak treba propisno centrifugirat na 3000 okretaja tijekom 10 minuta. Određivanje specifičnog alergena imunoglobulina G (IgG) iz životinjskog seruma radi se pomoću imunološko povezanog enzima.

  • Black Facebook Icon
  • Black Instagram Icon